VARKA
Tren ponekad ne prolazi,
mirisi lipa nose nas lako.
Oh, kako želim da te mazim,
lice uz lice, usne na usne, polako…
Oh, kako želim muziku u nama,
preludije i ono tiše, tiše…
Oh, kako lebdim dok nas tama,
obavija sve više i više…
To sunce u okean tone,
to san umorne odmara…
U nama proleća to gore,
to nas život vara… vara…
preludije i ono tiše, tiše…
Oh, kako lebdim dok nas tama,
obavija sve više i više…
To sunce u okean tone,
to san umorne odmara…
U nama proleća to gore,
to nas život vara… vara…
(C) Ljubodrag Obradović