![]()
УВЕК СЕ ВРАЋАМ ТЕБИ
Када ме покапају снегови безумља
Када ме шчепа квргава рука срама
Када осетим да лагано
али сигурно нестајем
да ме нема – враћам се теби
Када сам на трону окружена завишћу и
дивљењем
Када напокон схватим да и ја постојим
као што има
Земље и Сунца
– враћам се теби
И када упознам тајну вечите
клице живота
И када се уздижем међу звезде
вечности
И када се трон испод мене руши под
разбеснелом бујицом
окрутних удараца судбине
опет и заувек
– враћам се теби
Светлана Ђурђевић
Karajović Gradimir peva pesmu *Druže Tito mi ti se kunemo*
Simboličan početak nostalgije – dan mladosti i sećanje na jedan lep trenutak iz ne
tako davne prošlosti: Ljubodrag Obradović najavljuje 6-tu *NOSTALGIJU*
i njenog autora i voditelja Danicu Gvozdenović
Danica Gvozdenović
Gosti večiri su bile pesnikinje: Ljubica Petković, Danica Rajković i Svetlana Djurdjević, za muziku su se pobrinuli Goran Arsić i mladi umetnici na harmonici iz muzičke škole Stevan Hristić, kao i Rade Košanin na fruli. Kroz Nostalgiju prisutne je vodila Danica Gvozdenović uz malu pomoć Ljubodraga Obradovića koji je program najavio i Branka Simića i Marka Višnjića, koji su bili zaduženi za tehničku realizaciju programa. Fotografije je *šklocnuo* Verkan Gvozdenović.
BOGINJA
Oko tebe vrti se svet…
Mladost, ljubav i prilike…
Ti naprosto opijaš
slikajući slike,
u kojima i kraj
svoj beskraj ima!
Oko tebe blješti sjaj,
milion srca sluti sreću…
Oko tebe lampioni,
svi šampioni,
i nada da oka ti odsjaj
zaboraviti nikad neću…
Slobodno skoči,
sve kočnice otkoči…
Život je slep,
kad si tako lepa
po suvom dok plivaš,
u mirisima uživaš,
sve skrivaš,
a smisao otkrivaš…
Slobodno čizmom
zgazi cvet, koji rudi za greh,
i osmehom ih oteraj u očaj…
Neka na kolenima čekaju raj!
Ne, nemoć nije kraj želja,
na svakom uglu,
na svakom prstu,
niče buket prijatelja,
stotinu i jedan,
i svako ostaje žedan…
Klize suze, misli lete,
a nikako opčinjeni da se sete,
zbog čega ih čežnja lomi,
zbog čega im srce zebe,
ni zašto se uvek voli,
ona koja gazi cvet
i sve koji zrače…
Oko tebe vrti se svet…
Sreća lebdi na krilima…
Zašto svima zalediš srce,
a hepiend ti zrači u očima…
(C) Ljubodrag Obradović
od Eleonora na Saturday, September 19 @ 00:51:38 CEST
(Info o korisniku | Pošalji poruku)
…odmah pomislim
da su to mene krišom gledali…
E. L.
Ovako sigurno misli svaka zena – boginja kada cita ovu tvoju pesmu, Ljubo!
Hvala ti, jer si zenu vratio na pijedestal. Hrabro si je stavio kao krst pred zenomrsce da uzmaknu i prestanu da je blate.
“Ja dobro vidim brlog prosut u korito zenskog lica” ove grube reci, tesko mi je reci – stih, pesnika Nenada G. su me razbolele kad sam ih na zalost, procitala pre tri godine i sve do sada, do tvoje “Boginje” nisam videla svetlo u tunelu.
Mogla bih celu noc o tome da pisem…i ranije. Jedan je Bog, a sve zene su Boginje i dobri Covek koji ih cuva. Raj na zemlji, makar u Krusevcu i okolini…
Dirnuta do suza,
Eleonora Luthander
